|
Ovih mjeseci glavna događanja u ribolovu vezana su uz pravilnik o sportskom ribolovu koji je donijela koprivnička zajednica ribolovnih klubova. Određena skupina ribiča donošenjem pravilnika osjetila se ugroženom jer novim pravilnikom svi ribići dobivaju jednaka prava i obaveze.
Nažalost njima je nepoznata procedura gdje je poznato da je skupština zajednice ovlastila upravni odbor da napravi pravilnik i izradi gospodarsku osnovu a koja ako se ne napravi u predviđenom vremenu donosi još veće probleme sve do mogućeg gubitka ribolovnog prava zbog pojedinaca. Ribića koji su se našli ugroženim jako je malo u odnosu na većinu članstava koji su taoci te manjine koja uzurpirala dijelove državnog teritorija obala, otoka a većina čamce vozi ilegalno bez registracije i položenog ispita. Ovih ostalih 1600 članova plača istu cijenu dozvole a ponekad ne mogu niti doći do vode a na vodama imaju mala ili nikakva prava zbog pojedinaca koji su naučili da kupnjom dozvole imaju sva prva koja si jedan ribič može zaželjeti, otok, bajtu, čamac, neograničen teritorij, ribolov bez ikakvih vremenskih ograničenja, bez ograničenja količine ulova itd. A takvih prava ribiči nemaju nigdje i pojedinci to naveliko zloupotrebljavaju i sad je panika jer je došlo vrijeme da se to dovede u red.
Sad im je kriva zajednica, a tko im bude kriv kad se Lučka kapetanija primi svojega posla i krene sa provođenjem nadzora plovila i ispravnosti dozvola za plovidbu a lokalna samouprava provede mjere zaštite i ribolov sa otoka onemogući jer otoci nisu ostavljeni za ribolov, već su ostavljeni za mrijest ribe i gnježđenje ptica, pa svidjelo se to nekome ili ne. Šoderica , Jegeniš i još neke vode su u granicama regionalnog parka prirode Mura-Drava tako da će se i s te strane to morati riješiti, uključujući i divlju gradnju koje nema nigdje u Hrvatskoj osim na našem području.

Kad bi se zabranio ribolov s otoka, čamci u svrhu ribolova, uredili vezovi za čamce gdje bi svi čamci morali biti registrirani povećao bi se fond riba pa bi koprivnička zajednica mogla kvalitetnije poribljavati vode sa ostalim vrstama ribe i lakše vršiti nadzor svih voda a takve mjere potaknule bi razvoj ribolovnog turizma koji je neophodan za ulaganje u riblji fond..

Sad se svima nudi mogućnost trajnog načina rješavanja problema, a pojedinci misli da će nered i bezakonje vječno trajati.
Zanimljivio je da je đurđevačka zajednica donijela slične zaštitne mjere za svoje područje i nitko se nije bunio protiv takvih mjera zbog unapređenja športskog ribolova. Add a comment
|